SCSI, koji označava interfejs malog računarskog sistema i izgovara se “Scuzzy”, je interfejs za disk jedinicu koji je prvobitno završen 1982. SCSI, za razliku od rivalskih protokola, može da primi do osam uređaja ili šesnaest sa širokim SCSI -jem.
Međutim, s SCSI host adapterom postavljenim na ID 07 i pokretanjem s ID 00, to nije slučaj.
Sada je na raspolaganju šest veza uređaja.
Kartica za proširenje SCSI adaptera s unutarnjom i vanjskom vezom prikazana je na donjoj slici.
Ovaj adapter bi omogućio postavljanje dodatnih SCSI uređaja u računar nakon što je instaliran.
SCSI konektori na matičnoj ploči mogu biti dostupni na sofisticiranijim matičnim pločama.
SCSI-1, takođe poznat kao ANSI X3.131-1986, bio je prvi SCSI standard nastao 1986. SCSI-1 interfejs može prenositi do osam bitova u sekundi.
Godine 1990. SCSI-2 je certificiran, što uključuje nove mogućnosti kao što su Fast and Wide SCSI, kao i podršku za više uređaja.
SCSI-3 je certificiran kao ANSI X3.270-1996 1996. godine.
SCSI je standard paralelnog sučelja koji prenosi podatke brzinom od osam bitova u sekundi ili brže, što je znatno brže od uobičajenog paralelnog sučelja.
SCSI-2 i novije verzije podržavaju do sedam perifernih uređaja, poput tvrdog diska, CD-ROM-a i skenera.
Svi se oni mogu povezati na sistemsku sabirnicu pomoću jednog SCSI konektora.
SCSI portovi su prvobitno razvijeni za Apple Macintosh i Unix računare, mada se mogu koristiti i sa računarima. Iako je SCSI ranije bio uobičajen, u potpunosti su ga zamijenili brži tipovi povezivanja poput SATA.